Preporučujem

Evo vas na ključnom mjestu.

Tu se nalaze one knjige koje ne samo da sam pročitao, nego su mi se toliko svidjele da ozbiljno mislim da biste mogli nešto propustiti ako ih ne pročitate.

To su dakle one knjige koje držim toliko dobrima da mirne duše mogu reći "Preporučio Neutrino"

E sad, to još uvijek ne znači da ćete i vi nužno dijeliti moje mišljenje.

Ja vam preporučujem, a vi vidite dalje što ćete s tom preporukom...

S vremenom će sve knjige u ovoj rubrici dobiti recenziju na blogu. Samo što sam ja spor pa mi treba vremena...

Neke su toliko čekale na recenziju da sam u međuvremenu zaboravio neke stvari pa ih moram ponovo pročitati ...

Pavlić Zrinka - Svijet i praktična žena

Dugo me mučilo kako na pravi način napisati nešto o knjizi i povući jasnu liniju između onoga što Zrinka piše u knjizi od onoga što piše na blogu.

Onda sam se malo zbrojio i skužio da tako nešto nit je potrebno nit je moguće.

Knjiga je izbor napisa s bloga (nisam provjeravao da li je baš svaki tekst objavljen na blogu - ali za neke znam da jesu) i kao takva je nedjeljiva od Zrinkinog bloga.

Mogao bih samo reći kakav su utisak na mene ostavili pročitani ... eh sad sam zeznut ... kako se zovu postovi kad postanu dijelovi knjige?

Nisu kolumne jer je kolumna novinarski naziv za tekst u stupcu, baš kao što je post naziv za tekst objavljen na blogu ili forumu. A kad su u knjizi?
Nisu novele, nisu pripovijetke, nisu crtice ... hm ... poglavlja?

Ma zapravo, možda bi mogle biti crtice ... Crtice iz razmišljanja o životu ...

Eto, nisam ni započeo a već sam se zapetljao. Što bi tek bilo da o ovom problemu nisam razmišljao???

No, u maniri iskusnih pregovarača ovo ću vruće pitanje ostaviti zasad po strani i prijeći na druge teme koje će, nadam se, biti manje zbunjujuće ...

Kako Zrinka piše?

Najprije jedna digresija - gospođicu Pavlić ne poznajem osobno i moje oslovljavanje sa "Zrinka" u ovom tekstu nije pokušaj ukazivanja na naše intimno prijateljstvo jer ono ne postoji, niti je moj običaj oslovljavanje pisaca po imenu npr. "Fjodor je svojim Idiotom pokušao..." ili "Nova Miljenkova knjiga je ..." ili "Miroslavovi likovi u Glembajevima su ..." ili "Kad god pomislim na Aleksandrov Gulag ja ...".


Ipak, postoji nekoliko pisaca koje zovem(o) imenom jer se to nekako - udomaćilo. Zato je pomalo iznenađujuće kad negdje pročitamo da je "Alighieri svojim djelom iskazao ...". Ma koji Alighieri?!?


Misliš valjda - Dante!


E tako je nekako i meni Ms Zrinka Pavlić - "Zrinka", a ne "Zrinka Pavlić", "Pavlićka", "Pavlićeva" ili slično ... sad, dobro ili loše ja ću nastaviti sa Zrinka sve dok mi sama autorica ne preporuči koji od oblika oslovljavanja joj najviše odgovara ...


No, da se vratim na pisanje, ako kojim slučajem još niste otkrili njen blog pokušat ću ovdje ukratko opisati kako to Zrinka piše u ovoj knjizi, a i inače.

Stil je prvo čime me Zrinka osvojila. Piše jasno, razgovijetno i izravno. Nema nepotrebnih vrdanja i ogromnih digresija (kao kod mene npr.) a gdje i postoji digresija čitatelj se nikada ne osjeća izgubljenim. Čitate sa zanimanjem želeći saznati kuda priča vodi i kuda ćete na kraju doći ni trena ne sumnjajući u to da Zrinka jako dobro zna kuda želi doći.

I uglavnom - efektno poentira.

Njeno je razmišljanje uz to i odraslo i zanimljivo.

Ustručavam se napisati da joj se kroz napise često provlače pitanja feminizma jer se feminizam sve češće označava kao nešto negativno ili u najmanju ruku kao nešto što graniči s fanatizmom. One Zrinkine crtice koje se bave tom temom su toliko daleko od fanatizma koliko je to uopće moguće. Baš naprotiv. Rijetko sam kada pročitao razložnije i zaokruženije tekstove o temi žensko-muških i žensko-ženskih odnosa. A da ni ne govorim da se sa prezentacijom pojedinih stavova toliko slažem da sam se na nekoliko mjesta ozbiljno zapitao - Treba li nakon ovoga još uopće pisati nešto na blogu?

Naime, neka moja razmišljanja o tim vječitim pitanjima koja sam možda jednom htio i sam zapisati našao sam ovdje sročena daleko tečnije i dobrano vještije nego što bi meni to uspjelo. Uz to, Zrinka je žena, pa joj se ne može prigovoriti da stvari gleda iz pristrane muške perspektive - kao netko tko ne razumije ...

Vjerujem da kod etičkih ili socioloških principa nema muške i ženske perspektive. Jednostavno zato što: ukoliko prihvatimo da mogu postojati dvije perspektive onda prihvaćamo i da nema jednog jedinstvenog rješenja koje će zadovoljiti obje strane, a to se ozbiljno kosi s mojim pogledom na svijet. Mora postojati jedna istina koja će svima biti prihvatljiva. Inače je i robovlasništvo sasvim prihvatljiva stvar - ovisi iz koje se perspektive gleda ...


Nakon prvog dijela knjige sa općim razmatranjima - u kojem sam izgubio želju za bloganjem - Zrinka nizom crtica dotiče i mnoge druge aspekte života, pa tu počinju naša razmimoilaženja.

Hvala blogu na tome, bilo bi šteta kad bih se zaista morao odreći bloganja jer je netko već sve napisao.

A razmimoilazimo se u puno sitnih stvari - ja recimo slušam tu nesretnu Noru Jones, i živim jedan ne-singletonski život. No, vjerujem da je tu dopustivo imati drugačije poglede. Jednostavno, različiti smo, živimo različite živote i različito vrednujemo pojedine aspekte tog života. Nema potrebe da se dogovorimo oko toga jer dokle god svoje viđenje ne guramo kao jedinu pravu istinu koju svi drugi moraju živjeti ma što oni mislili o svemu tome - nema problema.

Ipak, čitajući neke crtice "iz singletonskog života" opasno me golicao kažiprst ... rado bih tu i tamo ostavio poneki komentar ... ne znam da li je to zbog stila ili zato što Zrinku doživljavam kao blogericu.

Sve u svemu - ovu knjigu svrstavam u one koje obavezno treba pročitati. Slagali se ili ne slagali sa Zrinkinim stavovima nećete imati problema shvatiti zašto piše to što piše. Sve je izloženo, s glavom i repom - onako kako i treba biti.
=============================================
A za one koji ovdje tek od nedavno svraćaju spomenuti ću da na ovom linku mogu pročitati i jedan Zrinkin interview iz razdoblja kad još nije bila poznata književnica ...

Lapper Alison, My life in my hands

Hrvatski prijevod: Moj život u mojim rukama

O Alison Lapper sam već pisao u prvom, drugom i trećem dijelu.

O knjizi još nisam, a u međuvremenu sam je nabavio i pročitao.

Vrlo upečatljiva knjiga, zato što je i ta životna priča upečatljiva.

To jednostavno treba pročitati...

Jergović Miljenko - Buick Rivera



Meni je Jergović zakon.

Jednostavno još nisam našao njegovu lošu knjigu.

Tako da se nemojte čuditi što su sve koje sam pročitao preporučene ...

Jergović Miljenko - Mama Leone




Još jedna Jergovićeva knjiga. Kako rekoh, još jedna preporučena ...

McCourt Frank, Angela's Ashes

Hrvatski prijevod: Anđelin prah

Fenomenalna autobiografija irskog nivinara i pisca Franka McCourta.

Nisam nikad čuo za čovjeka a sasvim sam slučajno natrapao na knjigu među knjigama mog kućevlasnika ovdje.

Čovjek je dobio Pulitzerovu nagradu za ovu knjigu (pisac ne kućevlasnik) i svakako je treba pročitati - kao i nastavak "Tiz"

McCourt Frank, 'Tis

Hrvatski prijevod: Jes'

Nastavak nagrađene autobigrafije Angela's ashes.

Jednako sjajan ...

Martel Yann, Life of Pi

Hrvatski prijevod: Pijev život


Evo jedne fenomenalne knjige.

Potpuno neočekivano, nakon preporuke s jednog foruma nabasao sam na ovu knjigu u mojoj lokalnoj knjižari.

Bila je na jednoj od onih rasprodaja 3 za 2 koje ovdje obožavam jer se uvijek osjećam kao da sam ih dobro preveslao kupivši 3 ili 6 knjiga a plativši samo 4.

Svjestan sam da su i oni mene prešli jer bez te rasprodaje ne bih nikad kupio ni te 4, ali svakom svoje ...

Elem, ovo je sjajna knjiga i ja ću sigurno napisati malo dužisastavak o njoj samo kad uhvatim vremena.

Inače, ako vam to nešto znači - i gospođi se jako svidjela ...

Pamuk Orhan, Zovem se crvena

Naslov izvornika: Benim Adim Kirmizi


Još jedna sjajna knjiga.

Čitajući je puno sam razmišljao o umjetnosti i naravno slikarstvu. O doživljaju umjetnosti i njezinoj svrsi.

Mislim da se ovdje radi o zbilja zanimljivoj knjizi koju svakako vrijedi pročitati.

Ne samo zato što je Pamuk nedavno bio u centru pažnje zbog prava govora niti zbog Nobelove nagrade. Knjigu treba pročitati jer je sama po sebi izvrsna.

A ja ću i o njoj pisati više.

Kad stignem

Matanović Julijana - Zašto sam vam lagala




Nekome se ova knjiga svidjela nekome ne.

Meni jest i zato je preporučujem.

Baretić Renato - Osmi povjerenik



Fenomenalna knjiga.

Obično domaće knjige čitam (osim Jergovića) kao što hrvatske filmove gledam - s jakim subjektivnim nabojem.

I nerijetko kad zaključim da su dobri činim to umjesto da kažem - nisu loši ...

E pa ovaj je roman iznimka.

Tako sjajna ideja, tako zanimljiva obrada i tako tečno, dobro i duhovito napisano ...

Neću vam kvariti i pisati o čemu se radi - nema potrebe. To ionako ne bih mogao učiniti bolje i zanimljivije od gospodina Baretića...

Obavezno pročitati.

Cadet Jean-Robert, Restavec

Restavec - jedna knjiga o životu na prekrasnom karipskom otoku

Malo je mjesta na spomen kojih se prosječnim Evropljanima ubrza bilo.

Ali kad si zamislite Karibe - tj. otoke koji zatvaraju karipsko more ... hej, svi mi imamo svoju predodžbu toga

Evo recimo, probajte i sami:

Barbados?

Kakve vam se slike vrte po glavi?

Jamajka?

Puerto Rico?

Martinique?

Antigua i Barbuda?

Kuba? (ako ste prvo pomislili na Castra i komunizam - bojim se da ste u manjini, ajmo se kladiti da su Bacardi, Havane, ples, palme i ostalo puno češće asocijacije)

Danas pričam o knjizi dječaka s Haitija - još jedne poznate karipske destinacije. Knjiga se zove "Restavec - od Haićanskog djeteta-roba do Amerikanca srednjeg sloja".




Dječak je danas odrastao čovjek i zove se Jean-Robert Cadet

U uvodnoj bilješci kaže:

1994. Sjedinjene Države poslale su trupe da ponovno uspostave demokraciju na Haitiju i da daju nadu narodu naviklom na život pod željeznom šakom diktatora. Ipak ima 205,000 restaveca na Haitiju - djece robova koji nemaju nade da će ipak postai sudionici u obnovljenoj demokraciji. Budući da sam svoje djetinjstvo izgubio u restavec ropstvu, mrzim to što znam da druga djeca gube svoja na isti način.

Neka ova priča o mom životu potakne nacije da zaštite svu svoju djecu.

Restaveci su djeca robovi koji pripadaju dobrostojećim obiteljima. Nisu plaćeni za svoj rad i ne idu u školu.

Restaveci nisu robovi zbog rase. U stvari, utjecajni crnci i mulati ponovno su uveli ropstvo koristeći djecu siromašnih kao svoju kućnu poslugu. Obećavaju siromašnim obiteljima koje žive u dalekim selima i ionako se muče sa brojnim gladnim ustima - bolji život za njihovu djecu.

Jednom nabavljena, ta će djeca izgubiti svaki kontakt sa svojim obiteljima i, poput nekadašnjih robova, dobiti nova imena radi jednostavnosti.

Bogati skrivaju svoje zlodjelo koristeći naziv "restavec", francusku kovanicu koja u stvari znači "živjeti sa". Druga im se djeca rugaju tim nazivom kad ih vide u trku ulicama dok obavljaju svoje dužnosti bosi i odjeveni u dronjke.

Odnos prema restavecima gori je od odnosa prema robovima jer ne koštaju ništa i izgleda da je njihov izvor nepresušan. Oni rade poslove koje unajmljena posluga ili bonnes, ne žele raditi. Spavaju na kartonu pod stolom ili vani pred kućom. Za svau i najmanju pogrešku divljački ih se kažnjava kravljim bičem koji se danas još uvijek proizvodi samo u tu svrhu.

I, kao afrički robovi u prošlosti, često sami kuhaju svoju hranu, od lošeg kukuruznog brašna i nekoliko suhih ribljih glava.

Djevojčice obično prolaze još gore nego dječaci, jer ih se ponekad koristi kao priležnice tinejdžerskim sinovima njihovih "vlasnika".

A ako ostanu trudne, izbacuju ih na ulicu poput smeća.

Kad odrastu restavece se prepušta ulici da zarađuju za život čisteći cipele, kao vrtlari ili pak - prostitucijom ...


Činjenica jest da je klima na Haitiju bitno toplija pa ono što nama izgleda nevjerovatno okrutno u odijevanju djece - zapravo nije najgore.

Nadalje, i ti dobro stojeći nisu nikakvi bogataši za naše pojmove. Ne radi se o debelim trgovcima duhanom sa virdžinijskih poljana koji ispijaju svoj ledeni čaj dok se nepregledni redovi robova savijaju na njihovim plantažama.

Na žalost, iz naše perspektive gledano, i ti robovlasnici su tek nešto bogatiji od obitelji čiju djecu izrabljuju.

No, to ne čini sudbinu restaveca ništa manje strašnom.

A ono što ta djeca proživljavaju nema veze sa imovinskim stanjem robovlasnika nego sa nečovječnošću i groznim maltretiranjem.

Ova knjiga, priča jednu priča koja je u osnovi sretna. Sretna zato što se čovjek izvukao, ali knjiga koja herojski mirno priča jednu stravičnu priču. I nema tu puno naricanja nad sudbinom ili melodramatike. To ne znači da nema osjećaja. Ima, ali je Cadet u stanju i o svojim osjećajima razborito pisati i racionalno sagledati što osjeća i kako su ti osjećaji oblikovali njegov život.

Photobucket

Zaista bih želio posjetiti Karibe.

No ne znam kako će mi prijati Daiquiri uz ovo što sada znam.

Inače, Restavece sam već spominjao u ovom postu.

Smith Zadie, White teeth

Hrvatski prijevod: Bijeli zubi

Jedna sjajna knjiga.

Fantastično ispričana priča o modernom Londonu kroz nekoliko međusobno povezanih sudbina njegovih stanovnika.

Nema tabua, nema prikrivanja, ali nema ni besmislenog nasilja ni gluposti. Život se odvija pred vašim očima a likovi su toliko zabavni, duhoviti i ljudski koliko to samo stvarni ljudi mogu biti.

Obavezno pročitati. (ako govorite engleski probajte je u originalu - fantastično pisanjem dočarava razne dijalekte)

Ja jesam.

Dvaput.

Smith Zadie, On beauty

Hrvatski prijevod naslova: O ljepoti

Otkako sam pročitao White Teeth (Bijeli zubi) pročitao sam sve što sam uspio pronaći od Zadie Smith.

Nema toga baš tako puno - roman Autograph man (Sakupljač autograma) i neke kratke priče.

Navijao sam za nju da dobije prošlogodišnjeg Bookera a kad joj to nije uspjelo (iako je veliko priznanje već i ulazak u najuži izbor) odlučio sam je utješiti tako da povećam prodaju njezinog nominiranog romana.

On za sada stoji u čekaonici da dovršim započete knjige. Između ostalih i spomenute White teeth koje ponovo čitam jer vam želim napisati ponešto o tom romanu, pa ponavljam gradivo ...


Pročitao sam je i uskoro će i poseban post ...

Jergović Miljenko, Historijska čitanka

S obzirom da spadam u one koji još nisu naišli na Jergovićevu lošu knjigu, nije nikakvo čudo da kad sam spazio ovaj naslov u zagrebačkom Mercatoneu nisam dvaput razmišljao kupiti ili ne.

Čudo je da nisam kupio i drugi dio.

Imam ispriku jer ga Mercatone nije imao, a ja sam ubrzo letio natrag, pa nije bilo vremena za traganje po zagrebačkim knjižarama.

I još je čudo da je ova knjiga dugo stajala na polici (čak ju je i gospođa pročitala prije mene, a to se inače jako rijetko dešava), ali i tu imam ispriku, jer sam čvrsto odlučio da ću prvo dovršiti započeto ... imao sam jedno brdo započetih knjiga ...

Dakle neću pretjerano hvaliti, ali ova je knjiga još jedna u nizu fenomenalnih. Znam da ispada da sam nekritičan, ali ... kako taj čovjek piše ...

Pa još ova knjiga koja prepričava milion detalja koji su mi tako poznati. Iako u Sarajevu nikad nisam bio, iako sam nešto mlađi. Iako sam iz onog napuhanog Zagreba ...

No, kad se prisjetiš nekih stvari kao što su Gringo sokovi koji su se lizali s dlana, Eurokrem, sličice nogometaša iz Gornjeg Milanovca s kojima smo se i mi "kockali", opčinjenost Zmajevim gnijezdom, šećerna tabla i cockta - to odurno piće koje je nadomještalo nenadomjestivo ...

Ako imate manje od 30, vjerovatno nemate pojma o čemu ja to pričam. Uzmite knjigu pa će vam gospon Jergović dočarati nešto od toga onako kako samo on to zna...

Ako imate više od 30 onda se možda nekih od ovih stvari sjećate s onim sjetno-tužnim osmijehom s kojim se ljudi obično sjećaju djetinjstva kad je svijet izgledao ogroman a vrijeme do odrastanja nedopustivo dugačkim. Uzmite knjigu pa se prisjetite kako je to vrijeme živio jedan dječak u jednom drugom gradu. Naoko posve različito, a prečesto tako slično...